log in

O vježbanju

  • Written by 
  • Objavljeno u Clanci
  • Procitano 955 puta

Ekskluzivni fitness centar, u strogom centru grada na preko 900m2 (sa terasama 1350m2), prozracan prostor sa nesvakidasnjim pogledom na grad, vrhunske sprave, profesionalni treneri, veliki izbor grupnih programa i jos mnogo toga!

Ulazak u današnje fitness klubove je za mnoge vježbače kao ulazak djeci u Diznilend. Tu je veliki izbor sprava, mašina i slobodnih tegova za svaki mišić na vašem tijelu. Vaš zadatak je da uz pomoć trenera izaberete spravu kojom želite ciljano djelovati na mišić koji želite da oblikujete. Sve to uz program koji odgovara vašim potrebama i željama, jer samo tako nećete trošiti svoje vrijeme, provodeći sate i sate na treningu, bez rezultata.

Treba napomenuti da nam često i nisu potrebne sprave da bi odradili određen trening, tako npr. aerobik ili pilates predstavljaju odličnu vrstu treninga koristeći se sopstvenim tijelom ili manjim rekvizitima.
Trening, ishrana, odmor…samo kada složimo sve “puzle” dobijemo cjelinu koju želimo!

Termin fitness u užem smislu označava (dobro razvijene) fizičke sposobnosti; 
U širem smislu predstavlja fizičku pripremu, odnosno čitav pokret rekreativnog vježbanja u cilju popravljanja nivoa fizičkih sposobnosti, u funkciji zdravlja, fizičkog izgleda, raspoloženja i sl. 
Strukturu fizičkih sposobnosti čovjeka čine: snaga, brzina, izdržljivost, gipkost i okretnost. Dovođenjem ovih sposobnosti u dobro stanje i usklađivanjem jednih sa drugima, može se reći da osoba ima dobru ili odličnu fitness formu!

Treba pomenuti da se u svijetu sve češće koristi i termin wellness, koji je još opširniji pojam. On označava sveukupno ljudsko blagostanje kome treba težiti, a u čijem ostvarivanju rekreacija ima veoma važnu ulogu.


Istraživanja tvrde da su bolesti savremenog čovjeka najčešće vezane za dva osnovna uzroka: 
- psihička preopterećenost,
- malokretni način života,
Ne bez razloga, neki istraživači ističu i treći uzrok:
- prekomjerna ishrana.

Rješenje svih ovih uzroka je davno nađeno. Dr. Tisso još u 18. vijeku ukazuje na njega, kada tvrdi:

“Kretanje može po svom djelovanju da zamijeni svaki lijek, ali sva ljekarska sredstva svijeta ne mogu zamijeniti kretanje, kao takvo.

 

Kako se riješiti stresa?

Odavno je poznato da fizičko vježbanje ne utiče samo na razvoj tijela, nego i na stanje uma. Da je tako, treba se podsjetiti poznate Juvenalove: 
„Zdrav duh u zdravom tijelu.“

Dokazano je da se studenti od učenja brže oporave aktivnim odmorom, kao npr. istezanje i razgibavanje, nego sjedeći za stolom ili TV-om. To se objašnjava ubrzavanjem cirkulacije i bržim dopremanjem kiseonika u mozak, kao i mnogim pozitivnim procesima u tijelu koji se dešavaju tokom aktivnosti organizma. Vježbom se u tijelu oslobađaju mnogi hormoni „zadovoljstva“ koji dovode do smanjanja anksioznosti i depresije i povoljno utiču na raspoloženje.

 

Šta je hipokinezija?

Čovjek je više hiljada godina svoj opstanak, sigurnost, zdravlje i sreću tražio i nalazio u kretanju – fizičkom radu. U tom vremenu je fizički rad bio osnovni faktor razvitka čovjeka. 
U današnjim savremenim uslovima mehanizacije i automatizacije, kretanja je sve manje ili ga gotovo nema. Mašina radi za čovjeka.
Hipokinezija je nedostatak kretanja, ili nedovoljna količina aktivnosti koja je potrebna organizmu da bi održao neophodan nivo koji mu je potreban za normalno funkcionisanje i zdravlje.
A moderna biologija je utvrdila istinu:
-da funkcija razvija organ,
-da organi postoje da bi funkcionisali,
-da pasivnost nekog organa ugrožava organizam u cjelini.

I upravo tamo gdje su nauka i tehnika dostigle najveći stepen razvoja, posljedice po čovjeka su najizraženije. To se vidi na primjeru SAD-a:
S jedne strane – zemlja najsavremenije tehnologije, velikog nacionalnog bogatstva, najboljih svjetskih stručnjaka i sa najuspješnijom sportskom (olimpijskom) omladinom svijeta, a sa druge strane – zemlja sa najvećom učestalosti srčanih oboljenja, gojaznih pojedinaca i „najnesposobnijom“ omladinom svijeta (učestali infarkti i prije 30. godine).
Čovjek ne treba da robuje dobru, već treba da nađe vremena za sebe i svoje zdravlje, kako bi sebi a i drugima obezbjedio sretan život i sreću.

 

Šta znači opteretiti se suvišnom težinom?

Suvišna težina – gojaznost je bolesno stanje, isto kao i oboljenje srca, pluća i sl. Ono predstavlja veći zdravstveni, a vjerovatno i estetski problem, od mršavosti. 
Tijelo čovjeka koristi samo određene količine masti za funkcionisanje organizma. Višak masti koja se ne utroši za stvaranje energije se deponuje u obliku sala. Tako se stvara nepotrebna težina koja opterećuje srce i zakrčava krvne žile, dovodeći do povišenog krvnog pritiska i sl. Da bi se smanjila tjelesna masa potrebno je da se u organizmu izazove kalorijski deficit. To je moguće učiniti na tri načina:
1. Smanjen unos kalorija
2. Povećana potrošnja kalorija
3. Smanjen unos i povećana potrošnja kalorija.

U prvom načinu treba unijeti manje kalorija nego što iznose dnevne potrebe organizma. Ovo se naizgled čini brz i efikasan način, ali je on u stvari najgori. Smanjenjem unosa hrane, osim masti, ne unosimo dovoljno ni ostale potrebne materije u organizam, kao što su vitamini, minerali, ugljeni-hidrati, proteini... Time usporavamo metabolizam i smanjujemo sposobnost organizma za sagorijevanje masti. Organizam se iscrpljuje, slabi i često za posljedicu imamo pojavu raznih bolesti i tegoba. Osim toga, poslije rigoroznih dijeta izgubljeni kilogrami se najčešće vraćaju.

Drugim načinom treba utrošiti određenu količinu tzv. extra kalorija, što uz nepromjenjenu količinu unijetih kalorija, predstavlja kalorijski deficit. Treba istaći da vježbanjem nikada ne možemo utrošiti onoliko kalorija koliko ih možemo unijeti hranom.

Treći način je najefikasniji i predstavlja određen tip vježbanja usaglašen sa pravilnom ishranom. Ova varijanta daje kvalitetne rezultate na duge staze. Osim na popravljanje tjelesnog sastava, ona pozitivno utiče na zdravstveni status i na formiranje zdravih navika prema vježbanju i ishrani uopšte. 
Iz svega gore navedenog, preporučujemo kompleksan kombinovani program vježbanja za smanjenje masnog tkiva, koji podrazumijeva modifikovanu ishranu i dijeteske suplemente, aerobno vježbanje u cilju sagorijevanja masnog tkiva i popravljanja kardio-vaskulatornih i respiratornih sposobnosti, kao i bodi-bilding vježbanje radi održavanja, zatezanja, jačanja i/ili povećavanja mišićne mase.

 

Kako nam kretanje pomaže u borbi protiv debljine?

Intenzivnije kretanje mobiliše masti i koristi ih kao gorivo za rad pri čemu je potrebno i prisustvo kiseonoka koji pospješuje sagorjevanje masti. Najkorisnija su ona kretanja kojima je potrebna velika potrošnja kiseonika i koja traju duže. Znači vježbanje većeg obima (dužeg trajanja) i umjerenijeg intenziteta (lakšeg tempa). Tu spadaju kardio programi (trčanje, hodanje, biciklo, steper, kroser...) kao i aerobik-treninzi. Ako se rade vježbe na spravama, treba voditi računa da se radi kružni metod, sa što manjim pauzama i sa lakšim opterećenjima, tako da nam cijeli trening bude kao jedna duga i lagana vježba. 
Treba voditi računa i o tome šta, kada i koliko jedemo! 
Ako se količina kalorija koja se unese u organizam potroši – sagori, onda neće doći dopovećanja težine tijela. 
Ako organizam troši više nego što se unese, sigurno je da će doći do smanjenja tjelesne težine.
Pedantni istraživači su ustanovili da kilogramu masnog tkiva odgovara količina od 6.500 kalorija. Za normalno skidanje suvišnih kilograma potrebno je duže vrijeme uz puno uvažavanje redukcije jelovnika, povećanja kretnog režima kojim će se eliminisati otprilike 200 kalorija više nego se unese u organizam dnevno. Tako je za mjesec dana moguće izgubiti 6.000 kalorija, tj. smršati 1kg (masno tkivo). Naravno da može i više a sve to zavisi i od vašeg metabolizma i intenziteta rada.

 

Puls, mjerilo zdravlja i pokazatelj fizičke sposobnosti!

Osobe dobrog zdravlja – primjerene kondicije, koji imaju redovnu kretnu aktivnost, imaju oko 60-75 otkucaja u minuti. Sportisti i niže (oko 50).
Oni koji provode malokretni način života broje oko 80-90 otkucaja.
Pregled u jednom danu broja otkucaja:
Zdravo-utrenirano srce: u 1 minuti 60
u 1 satu 3600
u 1 danu 86400
Netrenirano srce: u 1 minuti 80
u 1 satu 4800
u 1 danu 115200
Razlika: 28200 otkucaja u samo jednom danu. Mjesečno: 846000. Koliko li je srce opterećeno nepotrebnim otkucajuma u toku 1,2 ili 10 godina!?
Zdravo srce kompenzuje broj otkucaja pomoću snage srčane kontrakcije, tj. utrenirano srce jednim otkucajem upumpa istu količinu krvi u tijelo kao netrenirano srce sa više otkucaja. Vježbanjem se jača srčani mišić i tako postižemo dodatne blagodati u zdravlju i životu.
Klasifikacija otkucaja:
do 60 – izvrsno; od 60 do 70- dobro; od 70 do 80 – dovoljno; preko 85 – nije dobro.

 

Kako izmjeriti puls?

Najbolje ga je mjeriti odmah ujutro, u mirovanju. Postavite jagodice prsta na vratnu ili ručnu arteriju. U toku jedne minute izbrojte broj otkucaja. Kraća varijante je da izbrojite u roku od 15 sekundi i ti pomnožite sa 4.
Određivanje intenziteta vježbanja na osnovu pulsa
U praksi se primjenjuje sledeća formula za izračunavanje maximalne frekvencije srca: Za muškarce: 220 – godine starosti = max.frekv.srca
Za žene: 225 – godine starosti = max.frekv.srca
Za rekreativce je uobičajena podjela cijelog opsega na tri zone intenziteta u odnosu na max. frekvenciju srca:
1. zona 50-60% - lagana aktivnost odgovarajuća za početnike, razvija tzv. niži nivo aerobne sposobnosti (low level aerobic fitness), omogućava korištenje masti za energiju čak i kod početnika. Ozbiljniji rekreativci i sportisti koriste ovaj nivo kao zonu oporavka organizma.
2. zona 60-70% - srednji intenzitet ima značajniji uticaj na kardiovaskularni sistem u odnosu na prethotnu zonu i pogodan je za vježbače sa odrećenim stažom. Kod ozbiljnih rekreativaca i sportista u ovoj zoni se intenzivno troše masti, ali ne i kod početnika.
3. zona 70-85% - viši nivo aerobnog vježbanja pogodan za osobe koje već vježbaju i žele dalje popravljanje nivoa opšte izdržljivosti. 
Početnici najveći dio vježbanja treba da provode u 1.zoni. Sa popravljanjem aerobnih sposobnosti treba postepeno prelaziti u drugu, tj. treću zonu.

 

O vježbanju u teretani

Potrebno je vježbati ili u teretani ili kod kuće ako posjedujemo zadovoljavajući izbor sprava s kojima možemo kompletno odraditi naše tijelo.
Naše tijelo reaguje na fizičku aktivnost time što vrši dogradnju mišića, povećavajući im tako snagu i izdržljivost, jer će samo tako savladati nove izazove koje postavljamo pred njega. Ako je neko totalni početnik taj odgovor tijela se pojavljuje nakon 30 do 60 dana.
Zagrijavanje
Treningu treba da prethodi opšte zagrijavanje. To jednostavno znači 5 – 10 minuta lagane aerobne aktivnosti, npr. vožnja bicikla, steper, hodanje ili trčanje na traci, poskoci, klackalice i sl. zavisno od stanja organizma, spoljašnje temperature itd. To je potrebno da bi se kardio-vaskularnim sistemom dopremila krv u sve dijelove tijela, podižući temperaturu tijela na potreban nivo rada. 
Pored ovog opšteg zagrijavanja, potrebno je i specifično-usmjereno zagrijavanje onog dijela tijela i mišića koji planiramo da radimo. To se najbolje postiže istim ili sličnim vježbama za određenu grupu mišića koje ćemo raditi na treningu, ali sa manjim težinama i većim brojem ponavljanja. 
Bez obzira na to koliko ste utrenirani nemojte nikada preskočiti zagrijavanje uz izgovor da ste u dobroj formi. Izbjegavanjem zagrijavanja povećavate rizik od povrede, smanjujete mogućnost pravilnog razvijanja mišića a dugoročno umanjujete psihičko zadovoljstvo koje bi vam aerobni rad trebao pružati.

Nakon zagrijavanja, tokom treninga a naročito na kraju treninga treba raditi vježbe labavljenja, opuštanja i istezanja mišića. To sve pogoduje bržem oporavku mišića, boljem oblikovanju i smanjuje jačinu upale u mišićima.
Anatomska adaptacija
Veoma je važno kod početnika ili kod vježbača koji koji su napravili dužu pauzu u vježbanju, da bar prvih 30-ak dana treniraju u režimu koji predstavlja fazu anatomske adaptacije. 
To znači da trebaju svoje tijelo postepeno priviknuti na predstojeća opterećenja koja slijede. Najbolje je da se na treningu rade sve mišićne grupe istovremeno, i da se trenira sa malim opterećenjima, postepeno povećavajući obim i intenzitet rada. Eventualno se mišićne grupe mogu podijeliti na dva dijela, pa trenirati jedu po jednu.
Time se sprečava nastanak povreda, ligamenti i tetive (koji ne mogu jednakom brzino pratiti razvoj mišića) se privikavaju i jačaju, a i nervna reakcija se prilagođava mišićnoj.

 

Hipertrofija

Tek nakon perioda anatomske adaptacije poželjno je (i pravilno) pristupiti fazi hipertrofije. 
Hipertrofijom nazivamo povećanje poprečnog presjeka mišićnog vlakna, povećavajući na taj način poprečni presjek mišića u cjelini. Broj mišićnih vlakana je uslovljen genetski i ne povećava se, osim u izuzrtnim slučajevima tzv. hiperplazija, tj. dijeljenje mišićnih vlakana i nastajanje novih. Međutim to bitno ne utiče na obim mišića u cjelini.
Mišić se adekvatnim radom troši na treningu, a kao kompenzacija tog rada nastaje širenje i jačanje mišićnih vlakana, kako bi lakše savladali sljedeća opterećenja. Na taj način mišić hipertrofira.
Da bi mišić reagovao anabolički, tj. da bi izazvali hipertrofiju, moramo raditi sa submaximalnim opterećenjima i mišić na treningu dovesti u stanje „iscrpljenosti“ (prosjek je težina sa kojom možemo uraditi do 10-ak ponavljanja). Nakon toga se mišić mora adekvatno nahraniti proteinskom prehranom i treća stavka, ali ne manje važna je odmor. Bez te tri stavke: trening, ishrana i odmor, nema napretka!
Neophodno je vježbati tri puta nedjeljno u trajanju od 60 do 75 min. i to dvije suprotne mišićne grupe po treningu. Tako ćemo jednom sedmično da odradimo cijelo tijelo. Može se eventualno uvesti i četvrti vježbački u kojem dodatno vježbamo jednu ili dvije mišićne grupe za koje smatramo da nam nisu dovoljno razvijene. Vremenski razmak između vježbanja istih mišićnih grupa mora biti minimum 48 časova.
Manje mišićne grupe (biceps, triceps, ramena) potrebno je vježbati minimum 2 vježbe, optimum 3 vježbe, 4-6 serija, 8-15 ponavljanja.
Veće mišićne grupe (leđa, grudi, noge) potrebno je vježbati 3-4 vježbe, 4-6 serija, 8-15 ponavljanja.
Noge: 4 vježbe minimum, 5 vježbi optimum.
Trbušnjaci se mogu raditi svaki drugi dan


Hlađenje

Trening nije preporučljivo prekinuti naglo. Jednako polako, kao što smo uveli tijelo u opterećenje, potrebno je na kraju treninga usporiti tempo i ohladiti tijelo. Naglo prestajanje treninga može dovesti do vrtoglavice, mučnine i nesvjestice. Osim vraćanja krvotoka u normalu svakako je potrebno ohladiti tijelo prije odlaska pod tuš.

 

Opterećenje na treningu: podcjenjivanje i precjenjivanje

Ženski članovi u teretani se veoma često podcjenjuju, postavljajući osigurač na spravi često na prvu ploču ili ga pak uopšte ne stavljaju. Time često dolazi do toga da se sprava ne može niti vratiti u prvobitni položaj, jer nema dovoljno tereta za to. Vjerujem da nema trenera koji već nije čuo priču kako ona neće da se nabilda, bude ogromna u ramenima i sl. To vam je kao kada bi neki početnik, koji je prvi put uzeo reket u ruke, rekao svome treneru: „Ja bi malo da naučim da igram tenis, ali ne bih baš odmah da budem kao Đoković“! Zaboravljajući pri tome koliko truda i vremena treba da bi se postigao taj nivo. 
Da ne spominjemo ulogu muških hormona zaslužnih za mišićni rast, a kojeg žene nemaju... Pravog i utemeljenog razloga za strah nemaju. Ženama je iz fizioloških razloga nemoguće razviti veliku mišićnu masu, posebno u nekom kratkom vremenu. Jedino u slučajevima upotrebe nedozvoljenih sredstava, homona i sl. može se postići taj nivo i to sa posebnim metodama treninga.
Opterećenje s kojim žene mogu napraviti više od 10 ponavljanja nikako ne može biti preveliko. Optimum je od 15 do 30 ponavljanja.
S druge strane, muškarci se često precjenjuju i nastoje vježbati sa puno većim opterećenjem nego što im mišići stvarno dopuštaju. Većina početnika misli da im je ponos u opasnosti ako ne budu dizali ogromne težine ili bar malo više nego njihovi prijatelji. Situacija postaje krajnje ozbiljna ako se u blizini nalaze žene! Počinje demonstracija muškosti kroz težine i jako je teško razuvjeriti ih u načinu razmišljanja. Žrtvovanjem pravilne tehnike rada zbog preopterećenja, ne samo da umanjuju efekat vježbanja već često dođe i do povreda zbog kojih moraju napraviti duže pauze. Na kraju dolazi do toga da onaj „klinjo iz ćoška“, koji je pažljivo slušao trenera i radio kako mu se kaže, na bazenima izgleda mnogo privlačnije nego „opasni momci iz gym-a“.
Zato, ponos ostavite kod kuće, pažljivo slušajte trenera i ubrzo ćete dizati dvostruko veće težine nego na početku, i to bez problema.
Važno je ne jesti sat-dva prije treninga, 
Zagrijavati se prije treninga,
Tokom treninga potrebno je piti po male gutljaje tečnosti, najbolje voda,
Hlađenje i istezanje nakon treninga je obavezno,
Osigurati adekvatan odmor između dva treninga.

 

Uloga i važnost disanja prilikom vježbanja sa opterećenjem

Pri izvođenju vježbi sa opterećenjem osim ispravne tehnike jako je bitno i pravilno disanje. Cilj disanja prilikom podizanja tereta je stvaranje pritiska u trbušnoj šupljini da bi se na taj način potpomoglo mišićima koji učvršćuju kičmeni stub. Naravno da se taj pritisak ne treba dugo zadržavati, nego ga treba postepeno ispuštati tokom težeg dijela vježbe. Npr. kod bench-pressa (vjerujem i najpopularnije vježbe muškom dijelu vježbača), napravi se jedan veliki udah-izdah prije podizanja šipke, zatim prilikom spuštanja tereta (lakši dio) udišemo, a prilikom podizanja (teži dio) postepeno ispuštamo vazduh.
Disanje takođe pomaže kod ritma izvođenja vježbe. Ako predugo zadržavamo dah, odnosno ako nepravilno dišemo može doći do vrtoglavice ili nesvjestice, jer dolazi do smanjenog snabdijevanja mozga krvlju.


Kardio trenažeri u razvoju aerobne izdržljivosti

Pored preciznog doziranja opterećenja, kardio trenažeri imaju još nekoliko prednosti, naročito kada se primjenjuju u radu sa početnicima; bezbjedniji su (npr. vožnja bicikl-ergometra naspram vožnje bicikla po prometnim saobraćajnicama), dostupni su tokom cijele godine u svim vremenskim uslovima, omogućavaju da ljudi različitog nivoa pripremljenosti vježbaju individualno programiranim intenzitetom, i sl. Tehnološki razvoj kardiorespiratornih trenažera dostigao je visok i u značajnoj mjeri sofisticiran nivo, tako da se uz pomoć ugrađenog softvera lakše realizuju zamišljeni programi uz povećanu bezbjednost, pošto se konstantno vodi računa o zoni opterećenja i o potencijalnim opasnostima po korisnika, jer je u fitnesu sve u funkciji zdravlja. 
Traka za trčanje – ili beskrajna traka predstavlja osnovnu spravu ove vrste. Najčešće raspolaže promjenjivim nagibom do 15% ili 20%, brzina dostiže 20km/h. Uobičajene su opcije praćenje pulsa, podaci o utrošenim kalorijama, štoperica, pređeni put itd.
Eliptik ili kroser – imitira hodanje na skijama, kombinuje trčanje, hod uz stepenice i simulira vižnju bicikla. Veoma važan detalj je to da se stopala ne odižu od postolja, tako da na taj način izbjegavamo udare koji mogu da štete zglobovima. Pri tome angažuje i gornji dio tijela, kada se drži za pokretne rukohvate. Takođe posjeduje senzore za puls, kilometražu, pređenu distancu, štopericu…
Horizontalni bicikl – namjenjen je pretežno osobamakoje imaju problema sa donjim dijelom leđa. Prvenstveno je opterećena muskulatura nogu.
Fitness steper – simulira penjanje uz stepenice, na kome može da se dozira opterećenje.

Tu su još i rowing mašina, monopedaliranje, spining bicikl…koji svi zajedno razvijaju vaš kardiovaskularni sistem i sagorijevaju masnoće.


Aerobno vježbanje

Aerobno vježbanje je vježbanje koje nastoji da popravi efikasnost kardio-vaskularnog sistema u apsorbovanju i prenosu kiseonika. Aerobno znači u prisustvu kiseonika i odnosi se na upotrebu kiseonika u tjelesnom metabolizmu ili tokom procesa stvaranja energije. Mnoge vrste vježbi su aerobne i po definiciji se izvode na srednjem nivou intenziteta duže vrijeme.

 

Istorija aerobika

I za termin i za specifične vježbe je zaslužan doktor Kenet Kuper, fiziolog vježbanja. Prema vježbanju je gajio veliki entuzijazam i zanimalo ga je zašto su neki ljudi sa odlično razvijenom mišićnom snagom podložni tome da budu slabi u aktivnostima kao sto su dugotrajno trčanje ,plivanje ili vožnja biciklom. Tako je počeo sistematski da mjeri ljudske kapacitete u smislu tjelesne sposobnosti korištenja kiseonika tokom dugotrajnih aktivnosti. Njegova knjiga aerobics 1968 bila je veliki hit i pokušaj da se fizičkom aktivnošću riješi rast opšte neaktivnosti kod generalne populacije.

Opšte poznate koristi aerobnog vježbanja su:
- jačanje mišića koji učestvuju u respiraciji koji koji omogućavaju ulazak i izlazak zraka u pluća, 
- jačanje i povećanje srčanog mišića,da bi se popravila efikasnost pumpanja i smanjio puls u miru, što znači tzv. aerobno kondicioniranje,
- jačanje mišića cijelog tijela,
- povećanje cirkulatorne efikasnosti i smanjenje krvnog pritiska,
- povećanje ukupnog broja crvenih krvnih zrnaca , omogućavajući transport kiseonika,
- poboljšanje mentalnog zdravlja, uključujući smanjenje stresa i smanjenu incidencu nastanka depresije.

Kao rezultat aerobnog vježbanja smanjuje se smrtnost izazvana kardio-vaskularnim oboljenjima a kao dodatak tome, aktivnosti visokog aerobnog intenziteta kao što su preskakanje konopca ili džogiranje, mogu stimulisati rast kostiju i smanjuju rizik od osteoporoze kod žena i muškaraca.

Pored očitih zdravstvenih koristi vježbanja brojna su i poboljšanja vezana za napredak u izvođenju aktivnosti:
- povećani kapaciteti energetskih molekula, masti i ugljenih hidrata u mišićima dozvoljava veću izdržljivost, 
- neovaskularizacija mišićnih sarkomera povećava protok krvi kroz mišiće,
- brzina kojom se aerobni metabolizam aktivira u mišićima omogućava da se stvore velike količine energije potrebne tokom intenzivnog vježbanja,
- čuvanje glikogena u mišićima zbog sposobnosti korištenja masti kao izvora energije tokom vježbanja,
- povećava brzinu oporavka mišića poslije vježbi visokog intenziteta.

Sve navedene koristi zahtjevaju minimum trajanja i učestalosti aerobnog vježbanja tako da se većina autora slaže da je dovoljni minimum biti aerobno aktivan tri puta sedmično u trajanju od dvadeset minuta.


Pilates i istorija pilatesa

Metodu vježbanja zvanu pilates je kreirao Jozef Pilates, gimnastičar u Njemačkoj, grčkog porijekla. Vjerovao je da su tijelo i psiha veoma povezani. Predlagao je nekoliko preciznih pokreta, ističući kontrolu i formu istih kojom bi se pomoglo povređenim vojnicima da povrate zdravlje putem jačanja, istezanja i stabilizacije kjlučnih mišića. Pilates je svoju metodu nazvao kontrologija (od riječi kontrola i grčke rijeci logija), jer je vjerovao da se njegovom metodom pomoću uma kontrolišu mišići .Program cilja na posturalne mišice trupa, koji održavaju tijelo u dobroj ravnoteži i koji su nezamjenjivi u pružanju stabilnosti kičmenom stubu . Pilates vježbe nas uče svjesnom disanju, pravilnom položaju kičmenog stuba i nastoje da ojačaju duboke mišiće trupa .Od 2005.g. 11 miliona ljudi vježba pilates i postoji oko 14000 instruktora, i to samo u Americi .
Pilates je kreirao principe pilatesa koji služe održavanju kompletnog tijela a to su: 
- pravilna pozicija, 
- centriranje,
- koncentracija, 
- preciznost,
- disanje i tečno izvedeni pokreti.

 

 Priredio:

Goran Đurica - Prof. fizičkog vaspitanja i sporta

(Re)create your body with Universum fitness team!

Poslednje azurirano subota, 13 maj 2017 20:32
Vise u ovoj kategoriji O ishrani »